Što je upravljanje kreditnim rizikom?
Upravljanje kreditnim rizikom odnosi se na upravljanje vjerojatnošću gubitka koji bi društvo moglo pretrpjeti ako bilo koji od njegovih Zajmoprimaca ne podmiri njihovu otplatu, a vrši se primjenom različitih strategija kontrole rizika u Društvu radi ublažavanja istih. U banci ili NBFC-u rezerve za zajmove i omjer adekvatnosti kapitala igraju vitalnu ulogu u istoj politici upravljanja kreditnim rizikom.
- Glavna svrha upravljanja kreditnim rizikom je smanjiti rastući kvantitet nekvalitetne imovine od kupaca i odgovarajućim odlukama vratiti je na vrijeme.
- Kreditiranje ima značajan utjecaj na financijske rezultate Društva jer ako jedan zajmoprimac ne plati svoje obveze na vrijeme; To dovodi do većih rezerviranja, raste zakonski trošak, trošak naplate / povrata kako bi se vratio novac i utjecao je i novčani tijek tvrtke.
- Općenito, uočavajući prošli trend, uočeno je da kada postoje politike upravljanja kreditnim rizikom, šanse za NPA-e su vrlo manje i u knjizi zajma tvrtke postoje kvalitetni zajmoprimci.
- Zadani rizik i rizik širenja kredita dvije su vrste kreditnog rizika kojima Društvo mora svakodnevno upravljati kako bi dugoročno upravljalo Društvom.
- Također je korisno pronaći načine za povećanje kreditne ocjene tvrtke s obzirom na agencije za kreditni rejting kao što su S&P, Fitch, Moody's itd.
Strategije upravljanja kreditnim rizikom
Ispod su navedeni neki od primjera upravljanja kreditnim rizikom.
# 1 - Cijene temeljene na riziku
U tom slučaju Zajmodavac općenito naplaćuje zajmoprimcima veću kamatnu stopu, pri čemu osjećaju rizik od neispunjenja obveza zbog financijskog stanja ili prošle povijesti Zajmoprimca. Stoga će u ovoj vrsti Strategije upravljanja kreditnim rizikom za različite Zajmoprimce biti primjenjive različite stope, ovisno o apetitima za rizik i mogućnosti vraćanja zajma.
Društvo može naplatiti višu kamatnu stopu za zajmove dodijeljene početnim tvrtkama i relativno smanjiti kamatnu stopu kad i kada Društvo započne s radom. U tom slučaju, bilo koje neplaćanje dobrog kupca s nižom kamatnom stopom dobiva naknadu s drugim kupcem kojem je zajam dan po višoj stopi.
# 2 - Umetanje zavjeta
Zajmodavac može umetnuti određene odredbe ili ugovore o dugu u ugovore o zajmu prije isplate sredstava Zajmoprimcu. Mogu se podijeliti na Financijske obveze, Operativne obveze, Tehničke obveze i Ugovore na poslovnoj razini. Svako kršenje Pakta prema Ugovoru zajmodavca će pokrenuti signal upozorenja da će se dogoditi zadana obveza u bliskoj budućnosti i da treba poduzeti odgovarajuće radnje kako bi se osigurao iznos zajma.
Na primjer, omjer adekvatnosti kapitala jedan je od najvažnijih saveza NBFC-a da održi do 15% prema nedavnim promjenama u IRB smjernicama. Bilo kada, ako ovaj omjer padne ispod 155, to bi predstavljalo kršenje propisa za NBFC, što zauzvrat može imati ozbiljne posljedice na Društvo i njegove zajmodavce jer isti isti ne nadgledaju učinkovito.
# 3 - Povremeno izvještavanje o MIS-u
U tom slučaju, Zajmodavac traži od Zajmoprimca da dostavi financijski izvještaj u unaprijed definiranom formatu na analizu. Može biti mjesečno, tromjesečno, dvomjesečno ili godišnje, ovisno o vrsti i količini izloženosti. Mjesečni MIS daje cjelovitu sliku novčanih tijekova Zajmoprimca i je li financijski dovoljno zdrav da na vrijeme otplati dugove.
To je vrlo koristan alat za praćenje poslovne odluke Zajmoprimca jer daljnje posuđivanje kod bilo kojeg drugog zajmodavca ili otkup dionica, itd., Može stvoriti pritisak na obrtni kapital i likvidnost Društva da ispuni svoje kratkoročne obveze. Postoji posvećeni stručnjak imenovan za brigu o MIS dijelu, jer mu je potrebna visoka razina razumijevanja kako bi se pripremile informacije kako je potrebno u predlošku i povremeno ih dijeli zajmodavcu.
# 4 - Ograničavanje sektorske izloženosti
U ovom slučaju, Zajmodavac može odlučiti sektore u kojima će biti aktivan u zajmu sredstava Zajmoprimcu jer će to imati ogroman utjecaj na NPA omjere Društva. Budući da se u Nakitnom sektoru u Indiji događaju mnoge zadane vrijednosti zbog prijevare Nirav Modi, Zajmodavac može odlučiti da u ovom segmentu neće biti izložen bilo kojoj vrsti Zajmoprimca jer su šanse da Zajmoprimac postane nesolventan više.
Alternativno, Zajmodavac može odlučiti posuditi samo u određenoj djelatnosti ili zemljopisu kako bi dodatno kontrolirao štetu. Na primjer, on može odlučiti poduzeti maksimalnu izloženost u sektoru usluga i minimalnu izloženost benzinskim crpkama ili hotelima. Zajmodavac također može odlučiti posuditi samo određenom gradu ili državi kako bi povećao svoj povrat i zadržao kontrolu nad ciljnim kupcima, umjesto da sredstva isplaćuje na razini Pan India.
Stoga je sektorska izloženost jedna od najvažnijih tehnika upravljanja kreditnim rizikom kako bi se umanjile rezerve za kreditne gubitke.
Zaključak
Stoga je upravljanje kreditnim rizikom jedan od važnih alata u bilo kojem zajmodavcu za dugoročno preživljavanje, jer će bez odgovarajućih strategija ublažavanja biti vrlo teško ostati u posudbenom poslovanju zbog rastućih NPA-a i zadanih zadataka.
U svakoj Banci / NBFC-u postoji zasebni Odjel za upravljanje kreditnim rizikom koji će se brinuti o kvaliteti portfelja i klijenata uokvirivanjem odgovarajućih Tehnika ublažavanja rizika.
